Kada je Hrvatska 2023. usvojila Nacionalni plan za klimu i energiju (NPKE), malo tko je znao što taj dokument zapravo znači u praksi. Sada, tri godine later, prvi su projekti u izgradnji, prve su zakočene regulativne reforme zaustavljene, a rasprava o troškovima energetske tranzicije postaje sve glasnija u javnom prostoru.
Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatska je krajem 2025. imala instaliranih 1.284 MW kapaciteta u vjetroelektranama i 1.108 MW u solarnim elektranama. To je porast od 38% u samo dvije godine – ali analitičari upozoravaju da je potreban rast od najmanje 280% do 2030. da bi se postigli obvezujući EU ciljevi.
Što su obvezujući ciljevi?
Europska direktiva RED III propisuje da svaka država članica mora do 2030. osigurati udio obnovljivih izvora od najmanje 42,5% u ukupnoj potrošnji energije. Za Hrvatsku, koja je 2024. bila na razini od 31,2%, to znači dodavanje oko 11 postotnih bodova u šest godina – ambiciozan ali tehnički izvediv cilj, prema mišljenju stručnjaka Instituta za energetiku.
"Hrvatska ima iznimne prirodne preduvjete – vjetar na Jadranu, sunce u Dalmaciji, hidroenergetski potencijal. Problem nije resursi, problem je administrativna sporost u ishođenju dozvola i nedovoljno razvijena mreža za prijenos energije."
— Prof. dr. Neven Duić, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb
Troškovi i prihodi: financijska matematika tranzicije
Prema procjenama HEP-a i neovisnih analitičara, ukupna potrebna ulaganja u energetsku tranziciju do 2030. iznose između 8,4 i 11,2 milijardi eura. Od toga bi oko 40% trebalo pokriti EU fondovima (Fond za modernizaciju, Kohezijski fond i Fond za pravednu tranziciju), a ostatak kombinacijom javnih i privatnih ulaganja.
| Sektor | Planirano ulaganje (€) | EU sufinanciranje | Rok |
|---|---|---|---|
| Vjetroelektrane (kopno) | 1,8 mlrd. | 35% | 2028. |
| Solarne elektrane | 2,4 mlrd. | 40% | 2030. |
| Prijenos i distribucija | 1,9 mlrd. | 45% | 2030. |
| Pohrana energije (baterije) | 0,7 mlrd. | 50% | 2029. |
| Energetska obnova zgrada | 2,1 mlrd. | 55% | 2030. |
| Vodikova infrastruktura | 0,8 mlrd. | 60% | 2032. |
S druge strane prihoda, procjene pokazuju da bi dekarbonizacija energetskog sektora mogla smanjiti uvoz fosilnih goriva za 3,1 mlrd. eura godišnje do 2035., generirati 48.000 novih zelenih radnih mjesta i smanjiti ovisnost o geopolitički nestabilnim dobavljačima plina.
Izazovi koji usporavaju tranziciju
Unatoč ambicioznim planovima, niz strukturnih problema usporava provedbu. Na prvom je mjestu problem dozvola: prosječno ishođenje građevinske dozvole za vjetropark traje 6,4 godine u Hrvatskoj, u usporedbi s 2,1 godinom u Danskoj. Reforma regulatornog okvira, najavljena za 2025., još nije zaživjela u praksi.
Drugi ključni izazov jest nedovoljna razvijenost prijenosne mreže. HOPS (Hrvatski operator prijenosnog sustava) već sada registrira zone preopterećenja mreže u Dalmaciji i Lici, gdje je potencijal obnovljivih izvora najveći. Bez sustavnih investicija u mrežu, novosagrađene elektrane neće moći isporučivati struju tamo gdje je potrebna.
Pogled unaprijed: realni scenariji do 2030.
Analitičari Instituta za energetiku opisuju tri scenarija. U optimalnom scenariju, uz ubrzanje dozvola i pune EU fondove, Hrvatska postiže 44% OIE do 2030. U realističnom scenariju, uz tek djelomičnu reformu, dostiže se 38-40%. U pesimističnom, uz status quo, tek 34% – što bi značilo kršenje EU direktive i potencijalne kazne.
Vlada je svjesna rizika. Ministarstvo gospodarstva u lipnju 2026. pokrenulo je ubrzani regulatorni postupak za 22 strateška projekta obnovljivih izvora, zaobilazeći standardnu proceduru. Kritičari upozoravaju na rizik po okolišne standarde; zagovornici kažu da nema vremena za dvostruke postupke.