Hrvatska turistička zajednica objavila je da je u prvoj polovici 2026. godine zabilježeno rekordnih 19,4 milijuna noćenja – rast od 8,3% u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine. Prihodi od turizma u prvom su polugodištu premašili 7,1 mlrd. eura. Statistike se na prvu čine sjajne – ali za tisuće residents Dubrovnika, Hvara, Trogira i Splita, iza tih brojki krije se svakodnevna borba s prekomjernim turizmom.
Fenomen koji akademici i urbanisti nazivaju „overtourism" ili prekomjernim turizmom nije nova pojava, ali u 2026. godini doseže razmjere koji iziskuju sustavni odgovor. Ova analiza pokušava razumjeti uzroke, izmjeriti učinke i predložiti modele upravljanja koji su funkcionirali u sličnim europskim destinacijama.
Mjerenje pritiska: indeks nosivosti destinacije
Institut za turizam razvio je 2024. Indeks nosivosti turističke destinacije (INTD) koji mjeri omjer broja turista i broja stalnih stanovnika u vršnom turistički periodu. Za Dubrovnik taj je omjer u srpnju 2026. dostigao nevjerojatnih 1:42 – na svakog stalnog stanovnika u gradu dolazi 42 turista. Za usporedbu, Amsterdam ima omjer 1:8, a Barcelona 1:12 u vršnom periodu.
| Grad | Stalni stanovnici | Turistički kapacitet | INTD (srpanj) | Status |
|---|---|---|---|---|
| Dubrovnik | 41.562 | 48.000 ležajeva + cruiseri | 1:42 | Kritično |
| Hvar grad | 3.862 | 12.000 ležajeva | 1:31 | Kritično |
| Trogir | 13.260 | 22.000 ležajeva | 1:17 | Visoko |
| Split | 178.000 | 95.000 ležajeva | 1:5 | Umjereno |
| Rovinj | 14.600 | 38.000 ležajeva | 1:26 | Visoko |
Učinci na stanovanje i troškove života
Istraživanje Ekonomskog instituta Zagreb iz 2025. pokazalo je da su najamnine u Dubrovniku porasle za 94% u zadnjih pet godina, pretežno zbog prenamjene stambenih jedinica u kratkoročni najam (Airbnb i sl.). U starogradskim jezgrama Hvara i Trogira, udio dugoročnih stanara pao je ispod 35% ukupnog stambenog fonda – što znači da su mjesta u kojima su ljeti prisutni stotine tisuća turista zimi gotovo pusta.
"Grad koji nema stanovnike nije grad – to je scenografija. Politika upravljanja turizmom mora staviti kvalitetu života lokalnog stanovništva ispred kratkoročnih ekonomskih interesa."
— Prof. dr. Goran Đurić, Urbanistički institute Dalmacije
Što rade drugi: uspješni modeli ograničenja
Amsterdam je uveo strogu zabranu novih hotelskih kapaciteta u centru i ograničio kratkoročni najam na 30 dana godišnje po stanu. Barcelona je uvela poreze na turiste koji su financirali program subvencioniranog stanovanja za lokalno stanovništvo. Venecija je 2024. uvela naplatu ulaza za dnevne posjetitelje izvan sezone.
Dubrovnik već od rujna 2026. uvodi limit od 8.000 dnevnih posjetitelja u Stari grad (isključujući cruise putnike koji pak imaju zaseban limit od 5.500 dnevno). Split razmatra uvođenje posebnog prireza na kratkoročni najam koji bi se koristio za socijalnu stanogradnju. Hvar je zabranio cruisere dulje od 200 metara.
Je li ograničenje turizma ekonomski isplativo?
Paradoksalno, studije pokazuju da dobro reguliran turizam s nižim volumenom ali višom prosječnom potrošnjom po turistu može generirati veće ukupne prihode od masovnog turizma. Prema istraživanju Instituta za turizam, turisti koji borave dulje od 5 noći troše prosječno 28% više po danu nego kratkoročni posjetitelji. Strategija „manji volumen, veća vrijednost" pokazala se uspješnom u Španjolskoj i Portugalu.
Hrvatska strategija turizma do 2030., čija se revizija očekuje u jesen 2026., trebala bi postaviti jasne ciljeve desezonalizacije i pomaka prema visokokvalitetnom turizmu koji donosi veće prihode uz manji pritisak na okoliš i infrastrukturu.